Mnogima od nas bi i njihova djela mogla poslužiti kao inspiracija. U pitanju su Iva G. Čelanović i Tatjana Radonić iz našeg Kreativnog centra, sa kojima sam, povodom Dana žena razgovarala o tome koje su to žene zaslužne za njihov dosadašnji uspjeh?
“Kroz život me je inspirisalo to sa kojom lakoćom žene sve obavljaju. Prvo moja sestra i majka, koje su mi uzor u svemu. Zatim, žene iz bokeljskih priča, poznate umjetnice kao što su Desanka Maksimović, Frida Kalo i mnoge druge”, otkrila je Tanja Radonić, umjetnica, dok je Iva G. Čelanović istakla da je mnogo žena inspiriše i danas.
“Često kada imam manje oscilacije u padu energije ili vjere nađu se neke nove osobe koje mogu biti različitog uzrasta i pola da me inspirišu. Mogu biti iz mog neposrednog okruženja, ali često i sa javne scene, obično su iz svijeta umjetnosti, vrijedni radnici pa me njihovo djelo ponovo pokreće bilo da je promišljanje u muzici, fotografiji, knjizi…”
Ivina baba, a kasnije i svekrva kao široko obrazovana žena, su najviše uticale na to da ona danas bude to što jeste.
"Moja baba svojom jednostavnošću i mudrošću a kasnije i svekrva kao široko obrazovana žena su osobe koje su najviše uticale na to da ja danas budem to što jesam. O njima sam već pisala kroz projekat “Istorija koje nema” u organizaciji NVO Expeditio, koji se osvrće na zene Boke (Božana Gopčevic rođena Vuletić i Vjera Čelanović rođena Petković). Naravno moja majka kao čista ljubav i tiha podška i tetka kao vodilja kroz životne nedaće su oduvijek bile uz mene. Vjerujem da mi ljubavi od strane žena nikada nije falilo, pretpostavljam da zbog toga i nemam problema u radu sa njima.
Moj put sam uglavnom istakala sama sebi, u tom smislu nije bilo nikoga da mi utre put, što je dobro. Ja sam sama sebi najveći prijatelj i savjetnik.
S tim u vezi moj životni put je rezultat mojih sopstvenih htjenja i istraživanja sebe. Tu sam imala najveću sreću da me niko nije sputavao u životu, čak i kada sam “išla glavom kroz zid”. To iskustvo mi je bilo potrebno i ja sam iz svega izvukla ono najbolje.”
Na pitanje, može li navesti bar jednu ženu iz Tivta koju smatra uspješnom i zašto, Iva otkriva:
“Znam puno zadovoljnih žena i sve me na svoj način inspirišu i motivišu da se i ja mjenjam. Pojam “uspješan/a” je prilično širok. Ja žene smatram uspješnim ukoliko su dobre za sebe i svoju okolinu, pa makar čitav život radile samo jedan posao i bile na samo jednom mjestu. Ipak, najčešće su žene te koje ne obavljaju samo jedan posao već preuzimaju brigu o djeci, porodici, kući pa ih to često odvuče od njihovih najličnijih potreba. Ali, ako su i takve srećne, meni je to uspjeh.
Čini mi se da je danas i uvijek jedino mjerilo uspjeha bila ljubav. Možeš čitav život posvetiti jednom mjestu i jednom poslu, ako te to čini sretnim/nom to je po meni uspjeh. Nije potrebno da žena ili bilo ko ostvaruje visoke rezultate na više polja, često je to i nemoguće ali kada vidim da je neka žena pozitivna i otvorena prema ljudima oko sebe meni to govori o njenom razvojnom putu.”
Žene koje su uspjele da budu uspješne u onome čime se bave i da budu dosljedne sebi, su upravo one u kojima Iva pronalazi svoje uzore.
“To je i najveći izazov po meni. Dug je put do pomirenja svoje ličnosti i potreba u kontekstu posla. Mene su pojedinačno mnoge žene inspirisale, uglavnom dokazujući da žena može biti dosljedna sebi i uglavnom sam kroz njih uviđala na čemu bih ja mogla poraditi.
Nedavno sam čitala o zeni koja je bila Afro-američkog porijekla, radila je za NASU i Nila Armstronga kao prvog čovjeka poslala na Mjesec. Ona je bila ta koja je matematički proračunala taj put, znajući da šalje čovjeka u nepoznato i da od njenog proračuna zavisi hoće li se ikada vratiti na Zemlju. Uau! Zamišljam vrijeme segregacije u Americi, njenu poziciju žene, afro-američkog porijekla u nauci. Zamišljam je posvećenu svom poslu, bez obzira na rasu i pol, smirenu i predanu svom radu. Srećnu. Takve žene me insiprišu, ne moraju nužno biti meni bliske ili poznate. Posvećene radu i ljubavi prema društvu i životu.”
“Katherine G. Johnson refused to be limited by society’s expectations of her gender and race while expanding the boundaries of humanity’s reach,” rekao je Barack Obama prilikom dodjele prestižne nagrade “Presidential Medal of Freedom” za 2015.godinu.
"Možda je pretendenciozno ali sam najveća inspiracija sama sebi. Vidim sebe kao biće koje stalno istražuje, uči, razvija se. Kroz sve uloge koje sam imala i dalje imam u životu sam takođe sebe prilično upoznala, pa mogu s pravom reći da se danas najčešće u sebi ogledam. Sebi sam najveća podrška i Kritika.", za kraj navodi Iva